بسم الله الرحمن الرحيم
وَأَنَّ ٱلْمَسَٰجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا۟ مَعَ ٱللَّهِ أَحَدًا. ﴿الجن:١٨

„Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!“ (Kur'an, 72:18)

Danas je 02. maj 2025. godine, odnosno, 04. zul-ka'de 1446. H. godine. Ovo je poruka iz Ferhat-pašine džamije koja je porušena 7. maja 1993. godine zajedno sa drugim džamijama u Banja Luci. Banjalučanin koji je svjedočio događaj zabilježio je svoj doživljaj sljedećim riječima: ‘Bila je nedelja. Rano svitanje 07. maja 1993. godine, ostavilo je najdublju ranu, najbolniju ranu u biću i duši čestith banjalučana. Eksplozivom je srušen vitki sklad džamije Ferhadije i Arnaudije i pretvorio u gomile rasutog, ranjenog i ubijenog kamena…’ Posljednja agresija na domovinu Bosnu i Hercegovinu, pored mnogobrojnih ugašenih života, označila je i sistemsko rušenje džamija, mesdžida, mekteba, tekija i brojnih objekata vjerskog i kulturnog značaja. Rušenjem Ferhadije, Arnaudije, Aladže i drugih džamija širom Bosne i Hercegovine zločinci su oskrnavili ono što svaki civiliziran čovjek poštuje, a musliman dožvljava svetim, čistim i nepovredivim, slijedeći poruku kur'anskog teksta: „Ima li većeg nasilnika od onoga koji zabranjuje da se u Allahovim kućama ime Njegovo spominje i radi na tome da se one poruše? Takvi bi samo sa strahom u njih ulaziti trebali. Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na svijetu budućem patnju veliku!“ (K, 2:114) Tokom povijesti je bilo onih koji su napadali na svetosti i pokušavali rušiti Allahove kuće na zemlji, džamije i bogomolje u kojima se Bog Uzvišeni veliča. Ebreha je sa slonovima pošao rušiti Kabu u Mekki, Nabukodonosor sa moćnom vojskom Vizantije je pokušao rušiti Aksa u Jerusalemu i svi su nestali sa lica zemlje, a svetosti Allahovih kuća na zemlji ostale postojane. Tako i rušitelji bogomolja u Bosni i Hercegovini su ostali bez pomena, a džamije se obnavljaju i u njima Allahovo ime veliča.

U pomen na značaj džamije u tradiciji muslimana na ovaj datum muslimani danas ponosno ukazuju na svoju graditeljsku vrlinu. Ta graditeljska tradicija muslimana je opisala povijest ljudskog roda monumentalnim zdanjima kojima se dive sva razumna bića koja znaju cijeniti graditeljsku vrlinu. Dva Hasana, dva graditelja u tarihu ostavljaju poruku koja je svjedok graditeljske vrline koja svjedoči dostojanstven život i uspravan hod kroz vrijeme. Vakif Hasan Nazir gradi Aladžu na Ćehotini/Drini u Foči, a Hasan Defterdar gradi Arnaudiju u Banja Luci na Vrbasu. Veličanstvena je poruka koja spaja ova dva zdanja koja stoji u natpisu na ulazu Aladže: ‘Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime Uzvišenog Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov, za ljubav Bogu, želeći postići Božije zadovoljstvo. Tajni glas izreče ‘tarih’: ‘Bože ujedini i primi ovo djelo lijepo.’ (Zbir ovih riječi/harfova otkriva hidžretsku 957. godinu završetka gradnje Aladža džamija u Foči, odnosno, 1550. godine.) Na ulazu Arnaudije piše: „Kad podiže ovu džamiju taj oprobani dobročinilac, radi zadovoljstva Božijeg, imetak svoj potroši, i napravi lijepu građevinu, mjesto časno, neka mu je nagrada od Boga, jer to je utočište ljudi dobrih.“ (Zbir ovih riječi/harfova otkriva hidžretsku 1002. godinu završetka gradnje Arnaudije džamija u Banja Luci, odnosno 1594. godine.)

Zato danas treba skrenuti pažnju na čestite graditelje i posjetitelje Allahovih kuća na zemlji od graditelja Ka'be do graditelja džamija danas. Od takvih pojedinaca razvija se zdrava u jaku zajednicu koja osjeća i razvija suštinske vrijednosti odgoja plemenitih vrlina koje će krasiti ljudski rod kroz povijest.
U tradiciji i kulturi bosanskohercegovačkih muslimana, džamija je značila utočište spoznaje i vrelo sa kojeg su se napajale generacije čestitih osoba. Ljepota džamija, mesdžida i mekteba na čijim osnovama se snažila stamenost bosanskog muslimana, oslikana je činjenica da džamijski nepovredivi prostor označava dom. Izgradnjom džamija u domovini Bosni i Hercegovini stasavali su gradovi, čaršije i mahale, a svojim vertikalnim zdanjem pobuđivale su apel na ljudsku svijest o uspravnom i dostojanstvenom hodu na putu dobročinstva, odnosno osjećaju džemata – zajednice. Znakovi na licima pobožnih ljudi svijetle sedždom koja upravlja griješne osobe putem Islama. To uspostavlja džamija, džemat i saf u namazu koji predvodi imam. Zato džemat sa imamom je nepobjediva snaga muslimana koji čistim srcem i tijelom dolaze u sveti prostor džamije i staje ponosno pred Gospodara svijeta. Upravo ta svijest zrači kur'anskim ajetom: „Džamije su Allaha radi, i pored Allaha, nikome se ne molite.“ (K, 72:18)

Džamije su duhovni, odgojni, obrazovni, kulturni i civilizacijski orijentiri koji stoljećima oplemenjuju ljudski rod s ciljem izgradnje stabilnog pojedinca i društva u cjelini. Ističući znamenitost Allahovih kuća, Kur'an Časni upućuje na čistoću prostora čijom blagorodnošću vjernik stasava i upotpunjuje moralne vrijednosti na koje treba ukazivati u svakom vremenu i na svakom mjestu: „…U džamiji su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se često čiste.“ (K, 9:108)
Jedna od pet stvari koju je Uzvišeni Allah, podario Muhammedu, a.s., jeste čistoća i Zemlja čista za namaz. Iz čistoće obrednog prostora se razvija ekološka svijest i praksa održavanja životnog prostora urednim, jer osjećaj za čistoću prostora koji pokazuje ljudsko biće nosi sa sobom još iz Dženneta. Prljave ulice, parkovi i sve što ugrožava čistoću Zemlje ukazuje na odsustvo znanja o vjeri, o abdestu, o namazu i obrednom prostoru! Allahov Poslanik, a.s., je tu činjenicu potvrdio kada je rekao: „…cjelokupna Zemlja je čista poput džamije, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja na Zemlji.“ (Hadis)

Uzvišeni Allah traži od čestitih ljudi da o džamijama u kojima se Allahovo ime spominje brinu, i da time svoju vjeru jačaju i razvijaju iskrene odnose u ljudskom rodu. To je smisao Poslanikove, a.s., poruke nakon gradnje džamije u Medini. To je poziv na podsjećanje muslimanima koji su preživjeli rušenja džamija, a danas su svjedoci njihove obnove. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Ko izgradi džamiju u ime Allaha, Allah će njemu sagraditi za naknadu kuću u džennetu.” (Hadis)

Poslanik, a.s., koji se bez kapi krvi vratio u rodnu Mekku; Omer, r.a., koji je uspostavio vlast muslimana u Jerusalemu, a ni jedno svetište nemuslimana nije povrijedio, a o rušenju nije bilo ni govora. Konačno, i u ovim krajevima najviše hramova nemuslimani su sagradili u vrijeme vlasti muslimana. To je bila snaga muslimana i razboritost njihovih vođa kao neupitna vrijednost na koju se treba osvrnuti i ponosno ukazati. Muslimani se u džamijskom prostoru međusobno poučavaju vrlinama, istinskom bratstvu u zajedničkom namazu i drugim dobročinstvima koja povezuju čestite osobe. U zbijenim safovima gledaju lica, stežu ruke, uvezuju srca i istinski doživljavaju objavljenu poruka: “Zaista su samo vjernici braća!“ (K, 49:10)

Ima li impresivnijeg prizora od Poslanikove džamije u čijem je okrilju našao smiraj i slobodu jedan Suhejb –Vizantinac, Selman- Perzijanac, Bilal-Abesinac i drugi?! Koje je to krilo bilo toplije da bi u njemu našli mira, sigurnosti i slobode te ugasili svoju mržnju i netrpeljivost i postali istinska braća! To je džamijski odgoj na principima islama kojem muslimani teže i mole svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha. I danas čestiti ljudi kada putuju širom svijeta najradije traže i nađu ugodno mjesto u džamijama, mesdžidima muslimana. To je činjenica koju svjedoče muslimani razvijenih zemalja kada ih posjećuju turisti kao i muslimani ovdje kada se susreću sa migrantima. U Allahovim kućama čestite osobe nalaze, mir, smiraj i utočište! Treba razvijati svijest o važnosti džamije i džema'ta koji će nadvladati egoizam i sebičnost.
Molimo Uzvišenog Allaha da održavanje čistote Zemlje, džamije i čuvanje džema'ta nadjača svaku malodušnost i podjele.

Uzvišeni Allahu pomozi muslimane da čuvaju svoju čast i dostojanstvo u svome biću, snagu zajednice u svome džematu i plemenite vrline u Tvojoj kući – našim džamijama na Zemlji. Amin!

Ismail Smajlović, muftija banjalučki

Banja luka 2. maj 2025. godine