Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.

Poštovana braćo i sestre,

Vrijeme je godišnjih odmora i zato ćemo u današnjoj hutbi govoriti o pogledu islama spram vremena kao Božije blagodati i potrebi njegova adekvatnog korištenja.
U tom smislu, trebali bi na umu imati nekoliko činjenica.
Prije svega, vrijeme koje nam je Gospodar svjetova dao na raspolaganje, nužno je razumijevati kao povjerenje koje On, kao Sveznajući Gospodar svega, ima u nas. Pa, blago li se onome ko povjereno ne iznevjeri, ko svome Gospodaru svojim životnim postupcima dokaže svoju istinsku vrijednost, ko blagodatima ovoga prolaznog vremena zasluži vječne vrijednosti budućega svijeta.
Sve navedeno moguće je postići „ispravnim vjerovanjem u Allaha, dž. š., popraćenim činjenjem dobra, ustrajavanjem na istini i spremnosti podnošenja životnih poteškoća“, kako to Allah, dž.š., kaže u suri El-Asr.
A u 16. ajetu sure Kaf stoji:
“Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.”
Uzimajući u obzir tu nepredvidivu tanku nit koja nas dijeli od budućeg svijeta, morali bismo stalno razmišljati kako da što bolje i kvalitetnije upotrijebimo svaki trenutak našeg života.
U tom pogledu veoma je bitno da imamo na umu da se naša svakodnevica uglavnom sastoji od tri vrste vremena: radnog, slobodnog i vremena za ljudske potrebe.
Prema našem, islamskom učenju ispravno iskorišteno vrijeme nije samo ono koje provedemo izvršavajući ibadete u užem smislu, već i vrijeme koje provedemo radeći svakodnevne poslove kojima osiguravamo egzistenciju sebi i svojoj porodici.
O navedenom nam posebno lijepo govori predaja u kojoj Muhammed, a. s., za čovjeka koji privređuje za svoju porodicu kaže:
“Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovu putu”
Također, vrijeme koje provedemo izvršavajući ljudske potrebe, to jest odmarajući se, spavajući, jedući i pijući, isto tako se ubraja u ispravno iskorišteno vrijeme, jer se njime udovoljava pravima našeg tijela. Svakako, pod uvjetom da u bilo čemu od navedenog ne pretjerujemo, te da nas to ne udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu.
Na kraju, ostaje nam slobodno vrijeme. O njemu vjernik treba najviše povesti računa. U njemu se kriju najopasnije zamke u koje se može veoma lahko upasti. Rekli bismo da nam upravo ono predstavlja najznačajniji izazov i da ćemo za njega najteže položiti račun na Sudnjem danu, jer u njemu ponajbolje dokazujemo koliko nam je stalo do dobrih, odnosno, loših djela.
U 46. ajetu sure Fussilet Allah, dž.š., veli:
“Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.”
A u 45. ajetu sure El-Muddessir Gospodar svjetova nas upozorava na posljedice neprimjerene upotrebe vremena opisujući stanovnike najdubljih džehenemskih provalija kao one koji će na budućem svijetu priznati da ih je u navedeno stanje dovelo i to što su “besposličili s onima koji su besposličili”.

Pored već rečenoga, da bismo kao vjernici na odgovarajući način spoznali stvarnost dunjalučkoga vremena, te da bi se, na kraju, potrudili da ga što bolje iskoristimo, moramo biti u potpunosti svjesni da ono bespovratno teče, kako je to lijepo opisao čuveni Hasan el-Basri u sljedećim riječima: “Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!’”
Ako o tome povedemo računa, nećemo sebe dovesti u situaciju na koju nas upozoravaju 99. i 100. ajet sure El- Mu`minun:
“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzeh sve do dana kada će biti oživljeni.”

Ovu hutbu završavamo dovom dragom Bogu da budemo od onih koji će blagodati vremena iskoristiti u svoju korist, a ne na svoju štetu i da vrijeme na ovome svijetu bude svjedokom naše pokornosti Allahu, dž. š., i Njegovu poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.

Amin ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman, Malmö, 28. juni 2024.