Draga baćo,

Kao što hranom i vodom održavamo naše tijelo u životu, tako je i bogobojaznost najbolja hrana vjerničkoj duši. Bogobojaznost je svjetlo, uputa, uspjeh i spas: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.” (El-Enfal, 29).

Velika je razlika između onoga što se vidi očima i osjeti srcem. Čula mogu registrovati materijalni svijet, dok srce oplemenjeno Uputom može uvidjeti suštinu stvari. Čulo vida primjećuje materijalne, vidljive pojave i stvari koje oči mogu zapaziti, dok srce osvijetljeno vjerom može biti vodič čovjeku da na pravi način spozna svoga Gospodara. Srcem razlikujemo istinu od neistine, spoznajemo put koji vodi ka spasu, dosežemo svijest o prebivalištu koje nas na ahiretu čeka.

Sva čula i osjetila, pa tako i čulo vida, blagodat su koje čovjek treba čuvati od ružnog i zabranjenog. Vjernik čuva svoj pogled od svega što mu Onaj koji sve vidi i koji je o svemu obaviješten nije dopustio da gleda: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim (…)” (En-Nur, 30–31).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Aliju, radijallahu anhu, riječima: “Alija, nemoj gledati zabranjeno uzastopno i neprekidno. Za prvi pogled nećeš odgovarati, ali za svaki sljedeći hoćeš.“ Čuvati pogled, ne gledati ono što je Uzvišeni zabranio, preduvjet je da srce stekne pronicljivost i intuitivnu procjenu stvari. Bogobojazni su govorili: “Kada čovjekove oči rado gledaju zabranjeno, srce slijepo postaje”.

Onome ko bude iskušan gubitkom vida, pa se strpi u tom iskušenju, obećana je velika nagrada na budućem svijetu. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Uzvišeni Allah kazao: “Ako iskušam Svoga roba gubitkom vida oba oka pa se on strpi na tome, nadoknada za to mu je Džennet!” Ipak, nije najveće iskušenje gubitak očnog vida, nego je pravo iskušenje gubitak pronicljivosti i spoznaje srca. Uzvišeni kaže: “Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadždž, 46)

Najgore sljepilo je sljepilo srca. Čovjek slijepog srca okreće svoje lice od Božije upute i Njegovih naredbi. Teška li je kazna njegova! Na to podsjećaju Božije riječi: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” (Taha, 124)

Čovjek bez svjetla upute u srcu na ovom svijetu tetura poput slijepca koji hodi po bespućima. Ne zna kuda krenuti, niti zna kako doći do cilja. A onome kome bude data pronicljivost vjerničkog srca, uzdajući se u Allaha, čvrsto vjerujući u Njegovu milost, u Njegovu potporu i u Njegovu pravdu, živjet će sretnim životom,. Prva briga takvog čovjeka bit će da ustraje na Pravom putu. Tako Uzvišeni Allah pohvalno govori o grupi Svojih robova, kojima je data vjernička pronicljivost, a koji su živjeli u svjetlu tog dara. Uzvišeni kaže: “I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih” (Sad, 45).

Dalekovidnima u vjeri Milostivi Allah daruje pronicljivost kojom je moguće razaznati Istinu od neistine. Najodabranijim među stvorenjima, najboljim među Ademovim sinovima data je dalekosežna pronicljivost. Oni su ti koji su spoznali pokazatelje istine, vidjevši je u pravom liku. Oni su ti koji će ostati postojani kada se raspire smutnje i iskušenja, kada grijesi budu vrebali iza svakog ćoška. Ostat će postojani zbog čvrste stamene vjere koju u sebi nose. Neće se pokolebati kada se pojave iskušenja koja će odnijeti veliki broj ljudi sa sobom. Kao što će onaj čije srce “oslijepi” prkositi Istini, čak kada mu bude pred očima, i neće raditi po uputi. Naprotiv, žurno će ići za neistinom, žrtvovat će se na tom putu, pozivat će danonoćno i druge da okrenu glavu od Istine. Oni se radije prepuštaju svojim osjećajima i svojim strastima. Uzvišeni za takve kaže: “Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?” (El-Džasija, 23)

Vjernička razboritost je Božiji dar koju Svemumilostivi daruje kome želi, zbog čega je potrebno moliti Uzvišenog za pronicljivost, uputu i bogobojaznost. Moliti, ponizno i skrušeno Uzvišenog Allaha, za ustrajnost na putu vjere siguran je zalog kojim se zadobiva pronicljivost i spoznaja istine.

Gospodaru naš, podari nam vjerničku pronicljivost, učini nas bogobojaznim robovima, oprosti nam naše grijehe. Ti si, uistinu milostiv i samilostan. Allah nam podario blagoslov u časnom Kurʼanu, i okoristio nas Njegovim ajetima i mudrom opomenom.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)