U SUSRET MEKTEBU

Hvala Allahu, dž. š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, ehli Bejtu, čestitim ashabima, uzoritim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.

Poštovana braćo i sestre!

Sutra će, ako Bog da, početi upis polaznika mektebske nastave u našim džematima širom Švedske. Tim povodom u današnjoj hutbi govorimo o značaju mekteba.

U 9. ajetu sure Ez-Zumer Gospodar svjetova kaže:

“Jesu li isti taj i onaj koji po cijelu noć predano sedždu čini i na kijamu stoji, pazeći se onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga?! Reci: Zar mogu biti isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Ali, opomenu mogu primiti samo oni koji pameti imaju!“

Ovaj ajet upozorava na značaj stjecanja znanja. Zato želimo skrenuti pažnju našoj djeci i omladini da obavezama u svojim školama i fakultetima prilaze maksimalno ozbiljno. Te obaveze nisu samo neke obaveze koje je propisala Država radi sebe ili nekog drugog, traženju znanja treba pristupati radi nas samih. Stjecanje znanja za nas muslimane je i vjerska obaveza. Zašto ne kazati da je učenje, zapravo, ibadet, naravno, uz uvjet da se uči u ima Boga i da je znanje koje se stječe od koristi.

U tom smislu, poseban ibadet je učenje o islamu, a o islamu se najbolje i najsigurnije uči u mektebu.

Ima, istina, ljudi koji relativiziraju značaj mekteba, uz tvrdnju da je danas o islamu moguće učiti i na druge načine. Naravno, to je samo djelomično tačno, ali samo mekteb osigurava učenje uz nadzor, jer ukoliko nema nadzora, veoma je lahko napraviti grešku i pasti pod utjecaj različitih tumačenja islama.

Osim toga, u mektebu se, pored stjecanja novih znanja, podjednaka pažnja posvećuje odgoju.

Mekteb je prilika da se na jednostavan i lahak način postepeno uči sve što treba znati o islamu, ali i pratiti kako se to primjenjuje u svakodnevnom životu. Naši imami i muallime na mudar i, nadasve, stručan način pristupaju tumačenju i primjeni u životu svih tema i pitanja. Nerijetko postaju glavni uzori našoj djeci. Unikatan je to odnos i zato ćemo počesto čuti roditelje da kažu da njihova djeca bolje slušaju imame i muallime nego njih same.

Kad već govorimo o tome, recimo da je veoma važno da roditelji i muallimi i muallime rade zajedno. Od neprocjenjivog značaja je stalna komunikacija.

Podsjećamo ovdje i na riječi hazreti Alije, r. a., kad je, govoreći o odnosu roditelja i društva prema mladima, rekao:

“Odgajajte svoju djecu za vrijeme u kojem će ona živjeti, a ne za vrijeme u kojem vi živite!”

Navodimo i riječi Muhameda, a.s.:

“Bdjeti nad odgojem svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jest najveći stepen nemarnosti…”

“Allah će pitati svakog kome je bio povjeren emanet na čuvanje kako je to ispunio, da li ga je valjano čuvao ili ga je nehajem, nepažnjom i svjesno upropastio.”

Molimo Gospodara svjetova da uputi i čuva našu djecu i omladinu na Pravom putu, da nam pomogne da u mektebima učimo i odgajamo djecu na njaljepši način.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman, Eslöv, 16.08.2024.