✍ mr. Mirza-ef. MEŠIĆ❝Moj efendija, šta ću, dijete mi zaluta!? A kad je efendija zvao u mekteb, i na predavanja za omladinu, i na vjersku tribinu, i na džematska okupljanja, uvijek je bilo nešto preče; ima ples, ima klavir, ima karate, ima utakmicu, ima jezike... ima rođendan, umoran je, mora se malo i odmoriti. Od čega? Od svoje vjere? Od svoje džamije? A i ti da si mu bio malo bolji uzor, možda ne bi dijete zalutalo. Ovako, nek ti je Allah, dželle še'nuh, na pomoći. Ostaje ti samo da doviš i da sebe prvo popraviš.❞